VESTI FK Čukarički

Paralelni intervju, Belić: Naivno sam postao golman. Petrović: Ima vremena za Real-NemanjaBelić,ĐorđePetrović-

Paralelni intervju, Belić: Naivno sam postao golman. Petrović: Ima vremena za Real

Nemanja Belić i Đorđe Petrović su poslednji bedem odbrane Čukaričkog. Iskusniji Belić je počeo sezonu, odigrao je partiju karijere protiv Moldea, gde je sačuvao svoju mrežu netaknutom, iako su Norvežani 13 puta šutnuli na njegov gol. Kako je sezona odmicala, prema ranijem dogovoru sa stručnim štabom, ulogu prvog čuvara mreže preuzeo je 12 godina mlađi Petrović.

Tokom priprema na Kipru ponovo su njih dvojica konkurenti za mesto u timu, ali to im ne smeta da se odlično druže i podržavaju jedan drugog u svakoj situaciji. Pauzu između dva treninga, pred popodnevni odmor, iskoristili smo za zanimljiv intervju, Belić i Petrović su dobili zadatak da jedan drugom odgovore na pet pitanja.

Prednost je naravno dobio stariji golman Brđana. Kad si me prvi put ugledao na treningu pre skoro tri godine, kakav sam utisak ostavio na tebe i da li si očekivao da ću se ovoliko zadržati u Čukaričkom, da ćemo ovoliko dugo sarađivati, upitao je Belić Petrovića.

- Bio sam vrlo mlad, tek su me priključili prvom timu, gde ste bili ti i Kirovski. U vama dvojici sam video podršku na treninzima, pokušavao sam da skinem neke njihove „cake“, gledao kako skraćuju ugao i kako se postavljaju na golu. O obojici i tada i sada mislim sve najbolje, gledao sam ih kao stariju braću. Što se tiče drugog dela pitanja, to je išlo spontano, svojim tokom. Drago mi je što je Belić i dalje pored mene i pruža mi podršku, kao i trener Oliver Kovačević – kazao je Petrović.

Šta te je privuklo da staneš na gol, s obzirom da svi kao klinci maštamo o tome da budemo napadači i da dajemo golove, bilo je prvo Petrovićevo pitanje upućeno Beliću.

- Naivno sam postao golman – uz osmeh je kazao Petrović, koji je potom nastavio: - Otišao sam sa starijom generacijom obrenovačkog Radničkog, u kojem sam počeo karijeru, na turnir sa starijim momcima. Pored nas, učestvovali su Crvena zvezda, Partizan i novobeogradski Radnički. Golman koji je branio za generaciju rođenu 1986. Godine se povredio, nije bilo mnogo izbora, morao sam na gol, s obzirom da tada nismo imali rezervnog golmana. Prva dva meča smo odigrali nerešeno, a u finalu smo dobili na penale. Ukupno sam na turniru odbranio šest jedanaesteraca, a taj osećaj kad svi skaču na mene i slave moje odbrane, me je kupio. Biti golman je nešto posebno, teško je, ali ujedno i lepo.

Ko ti je golmanski uzor i zašto, upitao je Belić Petrovića.

- Nemam idola, ali mi se trenutno sviđa kako Kurtoa brani u ovom trenutku. Gledam snimke, pokušavam od svakog golmana da skinem ono najbolje što ima. Gledam i Lorisa, Ter Štegena... Gledam kako reaguju, kako čitaju igru unapred.

Imao je Petrović odmah spremno pitanje za Belića, želeo je da se priseti debija u seniorskom fudbalu.

- Kod mene je sve išlo težim putem. Bio sam u OFK Beogradu, u to vreme je bio treći-četvrti klub u državi, nešto nalik sadašnjem Čukaričkom. Bio sam rezerva uoči meča protiv Crvene zvezde, a kad se povredio tadašnji prvi golman, bio sam ubeđen da ću braniti od starta. Međutim, nisam dobio prednost, sedeo sam na klupi. Bio sam tada razočaran, pa bih ti poželeo da imaš što manje takvih situacija u karijeri, a svakako će ih biti – kazao je Belić, koji je potom nastavio:

- U 55. minutu, pri našem vođstvu od 2:1 povredio se startni golman, moroa sam da uđem. Nije mi bilo svejedno, nisam ni „pripremio glavu“, a ulazim protiv Zvezde. Kroz glavu mi je samo prošlo da zaboravim sve bolne stvari koje su mi se dogodile. S obzirom da sam bio na pozajmicama u Sopotu i Palilulcu, ubedio sam sebe da treba da imam odnos kao da branim protiv, na primer, Radničkog iz Obrenovca, da to nije ništa strašno. Bilo je sve idealno do 93. minuta, i slobodnog udarca koji je izveo Milijaš, tada u vrhuncu svoje forme. Dobro, ni 2:2 protiv Zvezde nije bio loš rezultat, iako je ostala mala gorčina posle debija.

Uzvratio je Belić istim pitanjem Petroviću, uz akcenat na pitanje da li je bilo treme uoči debija?

- Za razliku od tebe, imao sam vremena da se pripremim, za podatak da ću debitovati saznao sam pet-šest dana ranije. Igrali smo protiv Mladosti iz Lučana, naravno da je bilo treme, ali one pozitivne. Nisam se preplašio, kad je prošlo zagrevanje, i ja sam sebi kazao da je sve isto kao da branim za IMT, u kojem sam prethodno bio na pozajmici. Kad sam uhvatio prvu loptu, sve je krenulo svojim tokom. I nisam primio gol u prve četiri superligaška meča – kazao je Petrović.

Ko ti je bio fudbalski idol, kad si imao godina koliko ja sada, upitao je Petrović starijeg kolegu?

- Tada je Serija A bila najbolja liga na svetu, evo i dan danas brani Bufon, u velikom stilu. Ispratio sam njegovu celu karijeru, kad sam ozbiljno počinjao da se bavim golmanskim poslom, on je već bio u Parmi, odmah je bljesnuo, na istom nivou je od počletka do kraja. On je jedan jedini koji brani u kontinuitetu na tom nivou. Od sadašnjih golmana, pomenuo bih Jana Oblaka i Pepea Rejnu.

Belić se očigledno dobro spremio za ovaj „intervju“, pa je sledeće pitanje za mlađeg kolegu bilo izuzetno zanimljivo. Da li bi pre izabrao deset ispucavanja nogo bez greške i deset ukroćenih centaršuteva, ili odbranjeni penal?

- Odbranjen penal! Kad se svira jedanaesterac, skoro svi su ubeđeni da je gol već postignut. Jeste lepo i kad se izađe na centaršut i kad se igra nogom, ali je ipak neverovatan osećaj kad se odbrani penal.

Kad je Petroviću ponestajalo inspiracije za novo pitanje Beliću, u sobu je ušao cimer iskusnog golmana, Luka Stojanović, uvek spreman za razgovor. Tada je u tekućoj sezoni najbolji strelc Brđana „asistirao“ Petroviću, te je Belića upitao u koga ima najviše poverenja u timu kad ima loptu kod sebe?

- Kod mene – nasmejao se Belić.

Stojanović je insistirao da Belić sebe izuzme iz konkurencije, i da kaže kome može da doda loptu u svakom momentu meča, uz napomenu da odgovor ne sme da bude diplomatski i da je Matej Delač uvek tražio njega dok su bili saigrači.

- Sad sam pročitao da ima problema sa vidom – našalio se Belić, koji je potom u ozbiljnijem tonu nastavio:

- Već dugo branim i mnogo saigrača je prošlo kroz moju karijeru, pa ću se ograničiti na boravak u Čukaričkom, to su najsvežija sećanja. Svi igrači na Banovom brdu su na tahničkom nivou vrlo potkovani. Ako već moram neke od njih da izdvojim, neka to budu Bogosavac, Puškarić i kapiten Docić, sve je kretalo od njih. To je sve funkcionisalo na nivou. Kad sam došao zatekao sam tu Nikolu Drinčića, on je takođe uvek bio opcija. Kod svih njih, lopta kao da je u sefu.

Belić je potom naglasio da će poslednje njegovo pitanje upućeno Petroviću biti ujedno i najteže. I ponovo je ono bilo „ili-ili“ pitanje. Da li bi pre izabrao da budeš rezerva u Real Madridu, gde imaju na primer prvog golmana koji će braniti narednih pet sezona, ili prvi golman Sosijedada?

- Ma, daaaaaj, koka-kola ili pepsi, kakvo je to pitanje – ubacio se Luka Stojanović.

- Svako kad krene da se bavi fudbalom, sanja da bude član nekog velikog kluba, Reala, Mančestera, Barselone, Juventusa... Ali, svako voli i da što više igra, pa bih pre izabrao da budem dve-tri godine u Sosijedadu, da se nametnem, pa da pređem u neki od tih velikih klubova.

Petrović se odmah nadovezao na to pitanje i postavio svoje poslednje za Belića. Kad ispratiš Mićovića i mene iz Čukaričkog, koliko još planiraš da braniš i kakvi su ti planovi posle karijere?

- Lepo pitanje – pohvalio je mlađeg kolegu Belić.

- Eto, imam 32 godine, ove ću napuniti 33. Da se vratim na Bufona, on sada ima 41, pa bih i ja voleo da branim još deset godina. Trudiću se da na treninzima budem na tom nivou spremnosti da me kao i do sada zaobiđu povrede. Trenerski poziv jeste lep, iskreno polako pravim beleške šta i kako treba da se radi, krenuo sam i sa polaganjem za „B“ licencu. Imam ugovor sa Čukaričkim, trudiću se maksimalno, prija mi što imam dva mlađa i talentovana golmana uz sebe, pomoći ću im savetima koliko god mogu, kao što je to bio slučaj i do sada. Nadam se da ću vas dvojicu ispratiti u još veće klubove, zato što to i zaslužujete. Imate potencijala, sve je na vama.

Uključio se potom ponovo Luka Stojanović, koji je sebi dao oduška da obojici golmana postavi po još dva pitanja. Belića je upitao da li bi pre bio šef stručnog štaba ili trener golmana?

- Ima dosta golmana koji su postali odlični treneri. Fraza ili istina, golman kroz karijeru sa svoje pozicije sve vidi najbolje. Možda zbog toga može brže da napreduje kao trener, malo drugačije gleda na igru, faktički on je dobar deo meča posmatrač, nije toliko aktivan kao igrači. Možda bih voleo da se ostvarim i kao šef stručnog štaba. Za sada mi je fokus na tome da budem trener golmana, ali nikad se ne zna šta nosi sutra – u filozofskom tonu je završio Belić.

Stojanović ga je potom upitao da li bi voleo da zatrese protivničku mrežu u nekom trenutku svoje karijere.

- Naravno da bih voleo, ali ne iz penala, možda eventualno u nekoj odlučujućoj seriji. Najviše bih voleo da dam neki bitan gol, u nekom nokaut takmičenju. Imao sam priliku protiv Partizana, prvi meč polufinala Kupa Srbije dobili smo na Banovom brdu sa 4:2, u Humskoj smo gubili sa 2:0. Taj rezultat je crno-bele odveo u finale, a u poslednjim trenucima meča tadašnji trener mi nije dozvolio da odem u protivnički šesnaesterac. Sa ove distance, možda je trebalo da odem napred na svoju ruku, zaista nismo imali šta da izgubimo. U narednim danima me je to mučilo, u neprospavanim noćima, s obzirom da je to bio stvarno težak poraz. Bilo mi je krivo što na svoju odgovornost nisam otišao u šesnaesterac Partizana.

Nastavio je Stojanović potom sa ulogom novinara, ali je malo skrenuo pažnju sa fudbalskih tema. Petrović je upitao da li je aktivan na društvenim mrežama.

- Ne preterano, izbacim poneku sliku sa utakmice. Nemam potrebu da svaki dan budem aktivan. Pročačkam Instagram, vidim šta ima novo i to je to.

Stojanović je za kraj upitao Petrovića da li sebe u budućnosti vidi kao člana A reprezentacije Srbije? Podsetimo, Đorđe je trenutno član mlade reprezentacije (do 21 godine).

- Treba još mnogo toga da prođem da bih došao do tog nivoa, još sam mlad. Vreme će pokazati da li to zaslućujem. A naravno da bih voleo, to je san svakog igrača. Bićemo cimeri kad budemo u dresu seniorskog tima Srbije – odgovorio je Petrović Stojanoviću na kraju ovog intervjua.

Komentari (0)

Napiši Komentar